Prijatelj i ja sedimo na klupi
gledamo zvezde
slusamo vesti sto su upravo stigle,
kazu da imamo
jos samo par godina za nas....

Imali smo igracke i ziveli smo sve,
sve one igre na srecu,
one igre za ljude,
sto je smislio neko,
pre samo par godina za nas...

Da li znas kako zelim da te nadjem,
da li znam sta trebam da znam?
Voli me kako nikad nisi volela...

Voli me onako kako nikad nisi volela,
Voli me onako kako nikad nisi volela!

Zivimo u pricanju, branimo se, hodamo i slavimo
neke bezvezne stvari
neke bezvezne price
sto je smislio neko
u samo par godina za nas...

Nisu dovoljne reci, samo obicne reci
da me vrate u zivot
nije dovoljan dodir
ni da znam da te imam
jos samo par godina za nas...

Da li znas kako zelim da te nadjem,
da li znam sta trebam da znam?
Voli me kako nikad nisi volela...

Voli me onako kako nikad nisi volela,
Voli me onako kako nikad nisi volela!

Raste kao nada, kao more, kao govor
kao pokret, kao zora, kao dete, kao krv
kao zelja, medju nama...
Raste kao bol,
i grize sve pred nasim ocima...

Voli me onako kako nikad nisi volela!
Voli me onako kako nikad nisi volela!
Voli me onako kako nikad nisi volela!
Voli me....

 

Milan Mladenovic i Margita Stefanovic